Dragi moj…
Evo nas…Ti i ja smo danas vjenčani ljudi, jedno za drugo. I sjetih se ovog našeg kutka virtualnosti…pa sam tu i čitam…naša odrastanja.
Evo nas…Ti i ja smo danas vjenčani ljudi, jedno za drugo. I sjetih se ovog našeg kutka virtualnosti…pa sam tu i čitam…naša odrastanja.
Nepoznati moj, skoro da te mogu nazvati tako… VRijeme nas dijeli, mjeseci kao stubovi, i godine se počeše nizati između nas.Udalji nas vrijeme i kilometri. Upoznah te sa 17 godina a danas već gazim prema tridesetim. Zadnje tri godine bez tebe provedoh hodajući po rubovima zemlje. Bila sam izgubljena, a onda sam odlučila postojati. TRošimo se…
Ljubavi moja….Stize nova godina a ti si tako daleko. Ne idem nigdje niti nocas, niti sutra…..znas zivim ti za dan da te ugledam na vratima s plavom ruzom u ruci:) Moja nova godina bit ce one noci kad u zagrljaju budemo proveli sati, nijemi da govorimo, zeljni da se gledamo. Dodji mi sto prije…..izdrzat cu…
Sinoć si zalutao u moj san….Kao da si čuo moje riječi i osjetio da te trebam. Hvala ti…….
Ti me podsjetis da hrabri vole.
Jer imam vjeru u Njega.
Kada sam to izgubila smisao za lijepom rijeci? Kada je istina pocela traziti mene, umjesto ja istinu? Ne razmisljam, slusam svoju pjesmu. Nije njegova, nije nasa, vec moja pjesma…. I have often told you storie about the way…I've lived a life of drifter waitting for a day…. Ali vidiš odrastam u ovom nonšalantnom svijetu. Nekad…